Prijeđi na sadržaj

15-minutni grad

Izvor: Wikipedija
Na 15-minutni grad utjecali su gradovi kao što je Pariz, u kojem je niz sadržaja obično unutar pješačke udaljenosti.

15-minutni grad (FMC ili 15mC)[1][2][3][4] koncept je urbanog planiranja pri kojem se do većine svakodnevnih potreba i usluga, kao što su posao, kupovina, obrazovanje, zdravstvena skrb i slobodno vrijeme, može lako stići za 15 minuta hoda ili vožnje biciklom iz bilo kojeg dijela grada.[5] Ovaj pristup ima za cilj smanjiti ovisnost o automobilu, promicati zdrav i održiv život te poboljšati dobrobit i kvalitetu života građana.[6][7]

Provedba koncepta 15-minutnog grada zahtijeva multidisciplinarni pristup, koji uključuje planiranje prijevoza, urbani dizajn i kreiranje politike, kako bi se stvorili dobro dizajnirani javni prostori, ulice prilagođene pješacima i prostori mješovite namjene. Ova promjena u načinu života može uključivati rad na daljinu, koji smanjuje svakodnevno putovanje na posao, a istog podupire nedavno proširenje dostupnosti informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). Koncept je opisan kao "povratak lokalnom načinu života". [8]

Korijeni ovog koncepta sežu do tradicije predmodernog urbanog planiranja gdje su hodanje i život u zajednici bili primarni fokus prije pojave uličnih mreža i automobila.[9] U novije vrijeme, temelji se na sličnim načelima, usmjerenim na pješake, koja su uspostavljena u novom urbanizmu, razvoju usmjerenom na promet i drugim sličnim prijedlozima koji promiču prohodnost, razvoj prostora mješovite namjene i kompaktne zajednice pogodne za život.[10] Predloženi su brojni modeli o načinu implementacije koncepta, kao na primjer model gradnje 15-minutnih gradova od niza manjih 5-minutnih četvrti, ujedno poznatih kao potpune zajednice ili pješačke četvrti.[5]

Tijekom 2023. godine pojavljuju se teorije zavjere koje su 15-minutne gradove opisale kao instrumente vladine represije.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Koncept 15-minutnog grada razvio se iz povijesnih ideja o blizini i prohodnosti, poput kopntroverzne četvrti Clarencea Perryja. Kao inspiraciju za 15-minutni grad, Carlos Moreno, savjetnik Anne Hidalgo, naveo je model Jane Jacobs predstavljen u knjizi The Death and Life of Great American Cities.[11][12][13]

Trenutna klimatska kriza i pandemija COVID-19 dovele su do pojačanog fokusa na koncept 15-minutnog grada.[12] U srpnju 2020. udruženje gradova pod nazivom C40 Cities Climate Leadership Group objavilo je smjernice za "bolju izgradnju" gradskog prostora po uzoru na koncept 15-minutnog grada, referirajući se posebice na planove implementirane u Milanu, Madridu, Edinburghu i Seattleu nakon izbijanja COVID-19.[14] Njihovo izvješće naglasilo je važnost uključivog angažmana zajednica kroz mehanizme poput participativnog proračuna te prilagodbe gradskih planova i infrastrukture kako bi se stimulirale čvrste i cjelokupne zajednice.[14]

U Manifestu objavljenom u Barceloni, u travnju 2020. godine, predložene su radikalne promjene u organizaciji gradova u jeku pandemije COVID-19, a potpisalo ga je 160 akademika i 300 arhitekata. Prijedlog sadrži četiri ključna elementa: reorganizaciju mobilnosti, (re) naturalizaciju grada, dekomodifikaciju stanovanja te smanjenje rasta proizvodnje i potrošnje.[15][16][17]

Modeli istraživanja

[uredi | uredi kôd]

15-minutni grad prijedlog je za razvoj policentričnog grada, gdje je zbijenost ugodna, blizina živahna, a društveni intenzitet (veliki broj produktivnih, zamršeno povezanih društvenih veza) stvaran.[12][18][19][20] Ključni element modela Carlos Moreno opisao je kao "krono-urbanizam" ili ponovno fokusiranje interesa na vrijednost vremena, a ne na trošak istog.[12][21]

Moreno i 15-minutni grad

[uredi | uredi kôd]

U članku urbanista Carlosa Morena iz 2021. predstavljen je koncept 15-minutnog grada kao način da se osigura da se stanovnicima gradova osigura ispunjavanje šest osnovnih funkcija unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od mjesta stanovanja: život, rad, trgovina, zdravstvena skrb, obrazovanje i zabava. [12] Okvir ovog modela sastoji se od četiri komponente; gustoće, blizine, raznolikosti i digitalizacije.[12]

Moreno navodi rad Nikosa Salingarosa, koji smatra kako postoji optimalna gustoća za urbani razvoj koja bi potaknula lokalna rješenja za lokalne probleme.[12][22] Autori raspravljaju o blizini u kontekstu prostora i vremena, tvrdeći da bi 15-minutni grad smanjio prostor i vrijeme potrebno za aktivnost.[12] Raznolikost ovoga modela odnosi se na razvoj prostora mješovite namjene i multikulturalne četvrti, za koje Moreno i drugi teoretičari tvrde da bi poboljšali urbano iskustvo i potaknuli sudjelovanje zajednice u procesu planiranja. Digitalizacija je ključni aspekt 15-minutnog grada koji potječe iz koncepta pametnih gradova. Moreno i drugi također smatraju da je Četvrta industrijska revolucija smanjila potrebu za dnevnim migracijama zbog pristupa tehnologiji, kao što su virtualna komunikacija i online kupovina. Zaključili su da bi ove četiri komponente, kada bi se implementirale u većem opsegu, formirale pristupačan grad s visokom kvalitetom života.[12]

Larson i 20-minutni grad

[uredi | uredi kôd]

Kent Larson opisao je koncept 20-minutnog grada na TED govoru 2012.,[23] a njegova City Science Group pri MIT Media Labu razvila je platformu za simulaciju susjedstva[24] kako bi integrirala potreban dizajn, tehnologiju i intervencijske politike u "kompaktne urbane ćelije". Na svom predavanju "O gradovima" za Norman Foster Foundation,[25] izjavio je da planet Zemlja postaje mreža gradova i da će uspješni gradovi u budućnosti evoluirati u mrežu visokoučinkovitih, otpornih, poduzetničkih zajednica.[26] 

D'Acci i T*-minutni grad

[uredi | uredi kôd]

2013. godine[27] Luca D'Acci predstavio je koncept Isobenefit urbanizma, spontano vođeni pristup planiranju temeljen na morfogenetskom kodu koji inducira T*-minutni grad (T*= razumno vrijeme koje je potrebno da se hodanjem stigne do odredišta) pri čemu pojedinac unutar 1 kilometra/1 milje može dostići: prirodu, trgovine, sadržaje, usluge i radno mjesto. Temelji se na kodu za simulaciju Isobenefit urbane morfogeneze. To je kod za simulaciju scenarija urbanog rasta modificiranjem vrijednosti parametara prema željama pojedinaca. Potonji su povezani s gustoćom, površinom, veličinom populacije, slučajnim čimbenicima i uspostavljenim vjerojatnostima. Ovaj model urbanog rasta rezultira beskonačnim ishodima koji zadovoljavaju ciljnu funkciju Isobenefit urbanizma.[28][29]

Weng i 15-minutna pješačka četvrt

[uredi | uredi kôd]

U članku iz 2019. koristeći Šangaj kao studiju slučaja, Weng i suradnici predložili su 15-minutnu pješačku četvrt s fokusom na zdravlje, a posebno na nezarazne bolesti.[5] Autori pretpostavljaju da je ovaj koncept način za poboljšanje zdravlja rezidenata, ujedno dokumentirajući postojeće razlike u mogućnosti hodanja unutar Šangaja. Otkrili su da su ruralna područja, u prosjeku, znatno manje prohodna, a područja s niskom prohodnošću obično imaju veći udio djece.[5] U usporedbi s Morenom i suradnicima, ovi su se autori više usredotočili na zdravstvene dobrobiti hodanja i razlike u hodanju te na raširenost među dobnim skupinama.[12]>[5]

Da Silva i 20-minutni grad

[uredi | uredi kôd]

U svom članku iz 2019., Da Silva i suradnici navode primjer Tempe, Arizona, provodeći studiju slučaja urbanog prostora gdje se sve potrebe mogu naći u krugu od 20 minuta hoda i vožnje biciklom. Autori su došli do zaključka da je Tempe vrlo pristupačan grad, osobito biciklom, ali pristupačnost varira s obzirom na geografsko područje. U usporedbi s Morenom i suradnicima, autori su se više usredotočili na pristupačnost unutar izgrađenog okoliša.[30]

Implementacije

[uredi | uredi kôd]

Afrika

[uredi | uredi kôd]

Lagos, Nigerija, pretvorio je škole, zatvorene zbog pandemije COVID-19, u trgovine prehranom kako bi se izbjeglo panično kupovanje. Također, smanjeno je vrijeme putovanja na posao i povećane su zalihe hrane unutar zajednica.[31]

Azija

[uredi | uredi kôd]

2019. godine Singapurska uprava za kopneni promet predložila je plan razvoja koji je uključivao ciljeve 20-minutnih gradova i 45-minutnih gradova do 2040.[32]

Izrael je prihvatio koncept 15-minutnog grada u novim stambenim naseljima. Prema Orliju Ronenu, voditelju Laboratorija za urbane inovacije i održivost u Porter School for Environmental Studies na Sveučilištu Tel Aviv, Tel Aviv, Haifa, Beersheba i središnji Jeruzalem bili su učinkoviti u ostvarivanju koncepta, barem djelomično tijekom novog razvoja događaja, ali samo je Tel Aviv bio relativno uspješan.[33]

Kina

[uredi | uredi kôd]

Masterplan za Šangaj iz 2016. godine predložio je 15-minutne krugove u zajednici, gdje bi rezidenti mogli ispuniti sve svoje obveze kroz 15 minuta hoda. Životni krug zajednice implementiran je i u drugim kineskim gradovima, poput Baodinga i Guangzhoua.[34]

Standard za planiranje i projektiranje urbanih stambenih područja (GB 50180–2018), nacionalna norma koja je stupila na snagu 2018., propisuje četiri razine stambenih područja: 15-minutna pješačka četvrt, 10-minutna pješačka četvrt, 5-minutna pješačka četvrt i blok četvrti. Među njima, "15-minutna pješačka četvrt" podrazumijeva "stambeno područje podijeljeno prema načelu zadovoljenja materijalnih, životnih i kulturnih potreba hodajući 15 minuta; područje je uglavnom okruženo glavnim gradskim cestama ili granicama mjesta, s populacijom od 50 do 100 tisuća ljudi (oko 17 do 32 tisuće kućanstava) i kompletnim pratećim objektima."

Chengdu je, boreći se protiv konurbacije, naručio izradu plana "Velikog grada", gdje bi razvoj na rubovima grada bio dovoljno gust da podrži sve potrebne usluge unutar 15 minuta hoda.

Europa

[uredi | uredi kôd]
Primjer biciklističke staze u Parizu

Gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo predstavila je koncept 15-minutnog grada u svojoj izbornoj kampanji 2020. i započela s implemetacijom tijekom pandemije COVID-19. Na primjer, školska igrališta pretvorena su u parkove nakon radnog vremena, dok su Place de la Bastille i drugi trgovi preuređeni sadnjom drveća i biciklističkim stazama.[8]

Cagliari, grad na talijanskom otoku Sardiniji, započeo je izradustrateškog plana s ciljem revitalizacije grada i poboljšanja prohodnosti.[35] Grad je aktivno tražio povratne informacije kroz participativni proces planiranja, kao što je opisano u Morenovom modelu. Jedinstveni aspekt plana odnosi se na prenamjenu javnih prostora i zgrada koje više nisu u uporabi, a ujedno je povezan s općim modelom urbane intenzifikacije.[35]

Sjeverna Amerika

[uredi | uredi kôd]

2012. godine, Portland, Oregon, razvio je plan za cjelovite četvrti unutar grada, ččiji su ciljevi pružanje podrške mladima, osiguranje pristupačnog smještaja te promocija razvoja i trgovine koje predvodi zajednica, u povijesno nedovoljno opskrbljienim četvrtima.[36][10] Slično modelu Wenga i suradnika, Portlandski plan naglašava pješačenje i vožnju biciklom kao način poboljšanja zdravlja i naglašava važnost dostupnosti cjenovno pristupačne zdrave hrane.[10] Portlandski plan poziva se na visok stupanj transparentnosti i angažmana zajednice tijekom procesa planiranja, što je slično razlikovnoj komponenti modela Morena i suradnika.[10]

Južna Amerika

[uredi | uredi kôd]

U ožujku 2021. u Bogotá, Kolumbija, izgrađena su 84 kilometra biciklističkih staza kako bi se potaknulo socijalno distanciranje tijekom pandemije COVID-19.[37] Ovo proširenje nadopunilo je praksu Ciclovía, nastalu u Kolumbiji 1974., gdje bicikli imaju primarnu ulogu na ulicama.[37] Ova mreža biciklističkih staza ujedno je najduža staza takve vrste na svijetu.[38]

Oceanija

[uredi | uredi kôd]

Grad Melbourne, Australija, razvio je Melbourneški plan 2017. – 2050. kako bi postigao rast i smanjio konurbacije.[10][39] Plan sadrži višestruke elemente koncepta 15-minutnog grada, uključujući nove biciklističke staze i konstrukciju "20-minutnih četvrti".[40]

Implikacije

[uredi | uredi kôd]

15-minutni grad, s naglaskom na prohodnosti i pristupačnosti, predstavljen je kao način boljeg služenja grupama ljudi koje su u povijesti izostavljene iz planiranja, poput žene, djeca, osobe s invaliditetom, osoba s mentalnim poremećajima i starije populacije.[10]

Također, naglašena je društvena infrastruktura kako bi se maksimizirale urbane funkcije kao što su škole, parkovi i dodatne aktivnosti za stanovnike.[10] Veliki je fokus i na pristupu zelenim površinama, što može predstavljati pozitivan utjecaj na okoliš, poput povećanjabioraznolikosti gradova i pomoći u zaštiti grada od invazivnih vrsta.[10] Studije su pokazale da povećani pristup zelenim površinama može imati pozitivan utjecaj na mentalno i fizičko zdravlje rezidenata, reducirajući stres i negativne emocije, povećavajući sreću, poboljšavajući san i promičući pozitivne društvene interakcije.[41] Stanovnici gradova koji obitavaju u blizini zelenih površina više se kreću te na taj način poboljšavaju svoje psihičko i mentalno zdravlje.[41]

Ograničenja

[uredi | uredi kôd]

Iako teorija ima mnoge potencijalne prednosti, uključujući smanjenu ovisnost o automobilima i promicanje pješačenja u urbanim područjima, ista se susreće s pojedinim ograničenjima.

Jedno od ograničenja odnosi se na poteškoće i nepraktičnost implementacije koncepta 15-minutnog grada u već izgrađenim urbanim područjima, gdje su obrasci korištenja zemljišta i infrastruktura postojeći. Osim toga, koncept vjerojatno nije izvediv u područjima s niskom gustoćom naseljenosti ili u zajednicama s niskim prihodima gdje su mogućnosti prijevoza ograničene.[8]

Još jedno ograničenje je to što model nije univerzalan – lakše ga je implementirati u gradovima s manje urbanog širenja, poput onih u Europi, nego u gradovima s velikim širenjem, poput onih u Aziji i Sjevernoj Americi.[8] Uočene iznimke uključuju Chengdu, koji je koristio koncept 15-minutnog grada za suzbijanje širenja, i Melbourne, gdje je Sally Capp, gradonačelnica Melbournea, naglasila važnost javnog prijevoza u proširenju radijusa 15-minutnog grada. [40]

Nadalje, kada se koncept primjenjuje kao istraživački alat za prostornu analizu, isti se referira na uporabu izokrona pri izražavanju radijusa lokalnog područja.[42] Izokrone imaju dugu povijest uporabe u planiranju prometa i primarno su konstruirane koristeći dvije varijable: vrijeme i brzinu. Međutim, oslanjanje na konvencije široke populacije, kao što je brzina hoda, za procjenu tampon zona pristupačnih područja može rezultirati nepreciznim održavanjem mogućnosti mobilnosti određenih skupina, poput starije populacije. Isto može dovesti do potencijalnih nepreciznosti i pogrešaka u istraživačkim modelima.[42] 

Kritika

[uredi | uredi kôd]

Georgia Pozoukidou i Zoi Chatziyiannaki u časopisu Sustainability tvrde da stvaranje gustih urbanih jezgri, pogodnih za pješačenje, često dovodi do gentrifikacije ili raseljavanja stanovnika s nižim prihodima u udaljene četvrti zbog rasta vrijednosti nekretnina; kako bi se tome suprotstavili, Pozoukidou i Chatziyiannaki zalažu se za to da odredbe o pristupačnom stanovanju budu sastavni dio FMC politike.[10]

Teorije zavjere

[uredi | uredi kôd]

2023. godine javljaju se neutemeljene teorije zavjere o konceptu 15-minutnog grada, koje su ovaj model opisale kao instrument državne opresije.[43] Te su tvrdnje često povezane s drugim teorijama zavjere koje tvrde da zapadne vlade nastoje vršiti opresiju nad svojim stanovništvom, poput QAnona, anticijepljenja ili dezinformacija povezanih s 5G tehnologijom.[43] Zagovornici 15-minutnog grada, uključujući Carlosa Morena, dobili su prijetnje smrću.[43]

Neki teoretičari zavjere povezuju 15-minutni koncept s britanskim pristupom susjedstva smanjenog prometa, koji uključuje skenere registarskih tablica.[43] To je navelo teoretičare zavjere do zaključka kako bi 15-minutni grad doveo do kažnjavanja stanovnika ako napuste svoje matične četvrti,[44][45] ili da bi ljude zatvorio u "zatvore na otvorenom".[43] U prosvjedu održanom u Oxfordu 2023. godine, sudjelovalo je oko 2.000 prosvjednika, a znakovima je 15-minutni grad prikazan kao „geto“ i instrument „tiranske kontrole“ Svjetskog ekonomskog foruma.[43]

Kanadski psiholog Jordan Peterson opisao je 15-minutne gradove kao "perverziju", povezujući ih s teorijom zavjere " Velikog resetiranja".[43] Zastupnik britanske Konzervativne stranke Nick Fletcher nazvao je 15-minutne gradove "međunarodnim socijalističkim konceptom" tijekom rasprave u britanskom parlamentu, u veljači 2023.[46] Pristaše QAnona tvrde da je iskliznuće vlaka s opasnim kemikalijama iz tračnica u veljači 2023. u istočnoj Palestini, Ohio, bilo dio namjerne zavjere pri čemu se htjelo prisiliti ruralno stanovništvo na 15-minutne gradove kako bi se ograničila njihova osobna sloboda.[43][47]  

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Pozoukidou, Georgia; Angelidou, Margarita. 2022. Urban Planning in the 15-Minute City: Revisited under Sustainable and Smart City Developments until 2030. Smart Cities. 5 (4): 1356–1375. doi:10.3390/smartcities5040069. ISSN 2624-6511
  2. ↑ The 15-minute City Transition Pathway (15mC). Driving Urban Transitions Partnership, JPI Urban Europe. Vienna. n.d. Pristupljeno 13. ožujka 2023.
  3. ↑ Allam, Zaheer; Bibri, Simon Elias; Chabaud, Didier; Moreno, Carlos. 2022. The ‘15-Minute City’ concept can shape a net-zero urban future. Humanities and Social Sciences Communications. 9 (1): 1–5. doi:10.1057/s41599-022-01145-0
  4. ↑ Moreno, Carlos; Allam, Zaheer; Chabaud, Didier; Gall, Catherine; Pratlong, Florent. 2021. Introducing the “15-Minute City”: Sustainability, Resilience and Place Identity in Future Post-Pandemic Cities. Smart Cities. 4 (1): 93–111. doi:10.3390/smartcities4010006
  5. ↑ a b c d e Weng, Min; Ding, Ning; Li, Jing; Jin, Xianfeng; Xiao, He; He, Zhiming; Su, Shiliang. 2019. The 15-minute walkable neighborhoods: Measurement, social inequalities and implications for building healthy communities in urban China. Journal of Transport & Health (engleski). 13: 259–273. doi:10.1016/j.jth.2019.05.005. ISSN 2214-1405
  6. ↑ Patterson, Christopher; Barrie, Lance. Forget the conspiracies, 15-minute cities will free us to improve our mental health and wellbeing. The Conversation (engleski). Pristupljeno 23. ožujka 2023.
  7. ↑ Khavarian-Garmsir, Amir Reza; Sharifi, Ayyoob; Sadeghi, Ali. Siječanj 2023. The 15-minute city: Urban planning and design efforts toward creating sustainable neighborhoods. Cities (engleski). 132: 104101. doi:10.1016/j.cities.2022.104101. ISSN 0264-2751
  8. ↑ a b c d O'Sullivan, Feargus; Bliss, Laura. 12. studenoga 2020. The 15-Minute City—No Cars Required—Is Urban Planning's New Utopia. Businessweek. Bloomberg (engleski). Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  9. ↑ Khavarian-Garmsir, Amir Reza; Sharifi, Ayyoob; Hajian Hossein Abadi, Mohammad; Moradi, Zahra. 20. veljače 2023. From Garden City to 15-Minute City: A Historical Perspective and Critical Assessment. Land (engleski). 12 (2): 512. doi:10.3390/land12020512. ISSN 2073-445X
  10. ↑ a b c d e f g h i Pozoukidou, Georgia; Chatziyiannaki, Zoi. 18. siječnja 2021. 15-Minute City: Decomposing the New Urban Planning Eutopia. Sustainability (engleski). 13 (2): 928. doi:10.3390/su13020928. ISSN 2071-1050
  11. ↑ Moreno, Carlos. 10. listopada 2020. The 15-minute city. TED.com (video with transcript) (engleski). Pristupljeno 27. ožujka 2021.
  12. ↑ a b c d e f g h i j Moreno, Carlos; Allam, Zaheer; Chabaud, Didier; Gall, Catherine; Pratlong, Florent. 2021. Introducing the '15-Minute City': Sustainability, Resilience and Place Identity in Future Post-Pandemic Cities. Smart Cities (engleski). 4 (1): 93–111. doi:10.3390/smartcities4010006
  13. ↑ Talen, Emily; Menozzi, Sunny; Schaefer, Chloe. 2015. What is a 'Great Neighborhood'? An Analysis of APA's Top-Rated Places. Journal of the American Planning Association. 81 (2): 121–141. doi:10.1080/01944363.2015.1067573. ISSN 0194-4363
  14. ↑ a b How to build back better with a 15-minute city. C40 Knowledge Hub. C40 Cities Climate Leadership Group. Srpanj 2020. Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  15. ↑ Argemí, Anna. 7. svibnja 2020. Por una Barcelona menos mercantilizada y más humana [For a less commercialized and more humane Barcelona]. Alterconsumismo. El País (španjolski). Pristupljeno 11. svibnja 2021.
  16. ↑ Maiztegui, Belén. 18. lipnja 2020. Manifiesto por la reorganización de la ciudad tras el COVID-19 [Manifesto for the reorganization of the city after COVID-19]. ArchDaily (španjolski). Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  17. ↑ Paolini, Massimo. 18. svibnja 2020. The manifesto for the reorganisation of the City after COVID-19. Degrowth.info (engleski). Pristupljeno 1. svibnja 2021.
  18. ↑ Whittle, Natalie. 17. srpnja 2020. Welcome to the 15-minute city. Financial Times. Pristupljeno 27. ožujka 2021.
  19. ↑ Sisson, Patrick. 21. veljače 2023. What is a 15-minute city?. City Monitor (engleski). Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  20. ↑ Yeung, Peter. 4. siječnja 2021. How '15-minute cities' will change the way we socialise. Worklife (engleski). BBC. Pristupljeno 27. ožujka 2021.
  21. ↑ Moreno, Carlos. 21. veljače 2020. Urban proximity and the love for places Chrono-urbanism, Chronotopia, Topophilia By Carlos Moreno. Carlos Moreno (engleski). Pristupljeno 5. veljače 2023.
  22. ↑ Salingaros, N.A. 2006. Compact city replaces sprawl. Crossover: Architecture, Urbanism, Technology. Delft School of Design series on architecture and urbanism. 010 Publishers. str. 100–115. ISBN 978-90-6450-609-3. OCLC 83567232
  23. ↑ Larson, Kent. 9. rujna 2012. Brilliant designs to fit more people in every city. TED.com (video). Pristupljeno 21. srpnja 2021.
  24. ↑ Theme | CityScope. MIT Media Lab. Massachusetts Institute of Technology School of Architecture + Planning. n.d. Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  25. ↑ The Norman Foster Foundation presents 'On Cities' Masterclass Series. Norman Foster Foundation. 21. travnja 2021.
  26. ↑ Kent Larson on Resilient Communities and Sustainability - 'On Cities' Masterclass Series (video). Norman Foster Foundation. 21. travnja 2021. Pristupljeno 21. travnja 2021. Prenosi YouTube
  27. ↑ D’Acci, Luca. 2013. Simulating future societies in Isobenefit Cities: Social isobenefit scenarios (PDF). Futures (engleski). 54: 3–18. doi:10.1016/j.futures.2013.09.004. ISSN 0016-3287
  28. ↑ D'Acci, Luca. 2019. A new type of cities for liveable futures. Isobenefit Urbanism morphogenesis (PDF). Journal of Environmental Management (engleski). 246: 128–140. doi:10.1016/j.jenvman.2019.05.129. ISSN 0301-4797. PMID 31176977 Prenosi CORE
  29. ↑ Gabrieli, Tommaso. 15. ožujka 2022. Future Urban Growth Lab. University College London; Bartlett School of Planning
  30. ↑ Capasso Da Silva, Denise; King, David A.; Lemar, Shea. 2019. Accessibility in Practice: 20-Minute City as a Sustainability Planning Goal. Sustainability (engleski). 12 (1): 129. doi:10.3390/su12010129
  31. ↑ Akinfenwa, Gbenga. 29. ožujka 2020. Covid-19: Lagos creates makeshift food markets in schools. The Guardian (Nigeria) (engleski). Pristupljeno 29. travnja 2021.
  32. ↑ Land Transport Master Plan 2040: Bringing Singapore Together. Land Transport Authority, Government of Singapore. n.d. Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  33. ↑ Nagler, Danielle. 30. rujna 2022. The 15-minute city could save you from needing a car, but will Israel run with it?. The Times of Israel. Pristupljeno 16. ožujka 2023.
  34. ↑ Lulu, H. O. U.; Yungang, L. I. U. 2017. Life Circle Construction in China under the Idea of Collaborative Governance: A Comparative Study of Beijing, Shanghai and Guangzhou. Geographical Review of Japan Series B. 90 (1): 2–16. doi:10.4157/geogrevjapanb.90.2
  35. ↑ a b Balletto, Ginevra; Ladu, Mara; Milesi, Alessandra; Borruso, Giuseppe. 2021. A Methodological Approach on Disused Public Properties in the 15-Minute City Perspective. Sustainability (engleski). 13 (2): 593. doi:10.3390/su13020593
  36. ↑ Portland Plan. www.portlandonline.com. Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  37. ↑ a b Jaramillo, Andrea. 10. kolovoza 2020. Bogotá Is Building its Future Around Bikes. CityLab. Bloomberg (engleski). Pristupljeno 29. travnja 2021.
  38. ↑ Ciclovías Temporales, Bogotá, Colombia. Newsroom (engleski). World Health Organization. 28. listopada 2020. Pristupljeno 29. travnja 2021.
  39. ↑ Plan Melbourne 2017 - 2050 (engleski). Department of Transport and Planning, State Government of Victoria. n.d. Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  40. ↑ a b Sisson, Patrick. 15. srpnja 2020. How the '15-Minute City' Could Help Post-Pandemic Recovery. CityLab. Bloomberg (engleski). Pristupljeno 14. travnja 2021.
  41. ↑ a b Douglas, Kate; Douglas, Joe. 24. ožujka 2021. Green spaces aren't just for nature – they boost our mental health too. New Scientist (engleski). Pristupljeno 9. rujna 2021.
  42. ↑ a b Boukouras, Efstathios. 2022. The question of proximity. Demographic ageing places the 15-minute-city theory under stress (PDF). Urbanistica Informazioni. sessione_01 (306 s.i): 21–24
  43. ↑ a b c d e f g h Hsu, Tiffany. 28. ožujka 2023. He Wanted to Unclog Cities. Now He's 'Public Enemy No. 1.'. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 29. ožujka 2023.
  44. ↑ Conspiracy theories on '15-minute cities' flourish. France 24 (engleski). Agence France-Presse. 15. veljače 2023. Pristupljeno 15. veljače 2023.
  45. ↑ Elledge, John. Veljača 2023. How have 15-minute cities become a conspiracy theory?. New Statesman
  46. ↑ Paddison, Laura. 27. veljače 2023. How '15-minute cities' turned into an international conspiracy theory. CNN
  47. ↑ McCarthy, Bill. 14. ožujka 2023. Ohio train derailment fuels 15-minute city conspiracy theories. AFP Fact Check. Agence France-Presse. Pristupljeno 4. svibnja 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=15-minutni_grad&oldid=6975751"